Historija je prepuna zločina, strave i užasa. Ljudski monstrumi su uvijek postojali. Od Nerona i Kaligule pa preko Hitlera i nadalje. Mislili su da su iznad svih, da imaju pravo da biraju ko će živjeti a ko umrijeti, bez trunke empatije i ljudstva u sebi. Pokrenuli su lavine užasa. Njemačka je željela arijevsku rasu, Srbija je htjela veliku Srbiju, Isilovci žele islamsku državu. Ideologije i užasi koji idu s tim. Ideologija i ideja iznad čovjeka. Iznad ljudstva koje mora i treba biti najviši cilj svakog čovjeka. Da, postoje monstrumi, ljudi koji ne mare za osjećaje, koji nemaju empatiju, koji samo imaju oblik čovjeka a ništa ljudsko. Postoje takvi, naravno. Ali šta je sa drugima?? Šta je s onima koji nisu psihički defektni na takav način? Zašto oni šute i nose teret monstruma? Zašto se povode za njihovim bezumnim okrutnim ciljevima? Kamo razum? Kamo razum?
Srebrenica se desila. Svirepo su prevarili Ramu da zove svog sina u smrt. Ne može se reći životinjski jer životinje nisu sposobne na svirepost i lukavost. Ne može se reći zvjerski jer nijedna zvijer ti neće ponuditi čokoladu da bi te potom zaklala. Srebrenica je sjećanje na ono što mogu izopačeni umovi učiniti. Umjesto da bude opomena, da od jeze i straha spuštamo glavu pred tom opomenom… stavljaju se veta. Zarad pomirenja? Sakrit travom sve one bijele spomenike i presječene živote, Rusijo? Sakrit majke što i danas dan oplakuju svoje najmilije? Staviti sve pod tepih i igrati se žmire? Praviti se lud, praviti se blesav? To se sad zove pomirenje? To se zove budućnost?
Njemačka je denacifikovana. Kad će Srbija biti? Zar da danas neko upire prst u nekog mladog nijemca koji nije bio ni živ kad su drugi činili zločine u njegovo ime? Zašto bi on odgovarao za tuđe grijehe?NE! Zar danas mora se upirati prst u Srbiju i njezinu omladinu? Nije mi jasno. Nisu mi jasni ti studenti koji su otvoreno tražili da se ne usvoji rezolucija o Srebrenici. Zašto prihvataju tuđi zločin na svoja leđa? Ne, nećete se riješiti oznake genocida tako što ćete zatvoriti oči i uši. Riješit ga se možete samo ako uprete prstom u one koji su krivi i operete ruke od užasa koji vam krivci stavljaju na leđa. Zašto da cijela nacija dahće pod teretom onih koji su bili monstrumi? Zašto samog sebe ni krivog ni dužnog praviti krivim svjesno i namjerno? Kamo razum? Kamo razum????
Postojala je nada u meni da će prihvatiti tu deklaraciju o Srebrenici. Da ćemo se pomjeriti s mrtve tačke, da će vrijeme koje je prošlo razbistriti vode i da će krenuti ta budućnost. Ali ovo je korak nazad. Ovo je korak u prošlost. Hvala ti, Rusijo na ovome. Hvala ti što nas hoćeš da pomiriš.