Dobila sam auto. Sad sam motorizovana :D. Biće mi lakše mnogo štošta,heh.
Jedan ispit manje, možda ja ovo s faxom i uspijem nekako riješiti.
Slušam jazz. Godi mi.
Kaže mi frendica-nisu za tebe ovi naši obični momci, tebi treba neko drugačiji, poseban… Hm, ne znam šta na to misliti. Uvijek su mi nekako ljudi govorili da sam drugačija. Nije to nešto što bih shvatila kao negativno niti pozitivno. To su mi govorili ljudi koji su me “gotivili” i družili se sa mnom. Jednostavno, kao neki opis mene. Ne uklapaš se u svoj ambijent-to mi je rečeno. Prijateljica iz gimnazije me srela poslije nekoliko godina i baš smo počeli priču o tim starim danima i njen je komentar bio na sličan fazon. Ranije sam se silno trudila prilagodit svima i zbrisati to “drugačije”, moje drugačije misli, ponašanje i priču. Sad prihvatam to kao dio moje ličnosti. Zašto da se ja mijenjam? Nisam nikakav osobenjak pa da odudaram od ostalih. Ta finesa koju mi dodaju može samo biti nešto pozitivno. A napokon, uvjerila sam se koliko me ljudi vole i cijene sad kad se sve desilo oko bolesti. Komentari koje sam čula o sebi su me uvjerili da ljudi ipak vide i cijene vrline koje izgleda imam haha. Pih, krećem u neko hvalisanje. Valjda pokušavam reći da je najbolja verzija čovjeka onda kad prihvati sebe u cjelosti i ne pokušava prilagoditi svaku sitnicu drugima. Te sitnice, osobnosti su ono što ga čini individuom.
Čestitam i pamet u nogama! A još veće čestitke za položen ispit. To je ipak veća stvar! ? ?
Hvala :D. potrudit ću se bit pametna 😛
Već si pametna dokazano s tim da si položila 🙂 a navodno oprezno vozi ?
Hoću, hoću. K’o baja 😀