…

Gdje nestadoše svi moji principi, sva pravila što sam ih poštovala? Kamo ode moj ponos i ono moje da uvijek održim vlastitu riječ? Pogazih samu sebe. Ostadoh bez dostojanstva. Nisam znala drugačije. Samo sam željela jedno. Sad, stojim i gledam, i ne znam što činiti. Ne znam što misliti. Ne znam što reći. Iznova mi razgovori u glavi se odvijaju. Nikad ispravno da kažem. Nikad ispravan rezultat. Kao ludilo mi dušu izjeda, iznova i iznova jedno te isto. Htjela sam samo jedno. Njega. I tu priča završava. Ne mogu ga ostaviti. To bi mi sačuvalo trunku razuma i sjeme za budućnost iz kog bih možda mogla ponovo isklijati. No, ne mogu ja njega staviti. Jer ako i odem ja prva, biće kao da je on mene ostavio. Jer neće mi reći: Stani…