Oteo si mi prošlost iz ruku… Ono što me grijalo, što me tješilo. Ono što sam njegovala kao najnježniji cvijet u srcu. Istrgao si mi iz ruku najvrednije što sam imala. Onaj sveti osjećaj da sam voljena. Onaj divni osjećaj velike ljubavi koja je veća od stvarnosti, veća od nas, veća od života. Uvijek sam imala tu misao, tu blagu misao koju bih na svaku ranu kao melem stavila- voljena sam kao što samo rijetki budu voljeni. Tvoj pogled kojim si me gutao mi je to davao, tvoji snažni zagrljaji, tvoji strasni poljupci. Tvoja pažnja. Tvoja vatra me grijala. Otrgao si mi nadu i budućnost, ali nisi mi smio zgaziti uspomene. U trenu, sa nekoliko rečenica, uzeo si mi sve.