Moje bolove u mišićima i zglobovima je doktorica okarakterisala kao “extraintestinalnu egzarcebaciju bolesti”. Ukratko, pokazatelj da nisam ušla u remisiju…

Ova malaksalost i bolovi me čine i mrzovoljnom. Nisam baš dobra ni u međuljudskim odnosima. Osjećam se usamljeno. Ponekad mi se čini kao da lebdim iznad svih tih ljudi, osamljeno, udaljeno i distancirano. Umorna od gluposti, sitničavosti, briga, stresa. Totalno emocionalno udaljena od svega.

O da, trebam svakako ispričati i jedan jako smiješan događaj( sarcasm). Zaslužuje da se nađe na blogu, nek me podsjeti za koji mjesec heh. Dogovorim kafu “prijateljsku” sa jednim tipom koji mi se vec par mjeseci sviđa, i povedem drugaricu sa sobom kako ne bi bila sama. Brinula sam se pak da će se ona osjećati izostavljeno. No, desilo se da taj moj “so called friend” ima više zajedničkog sa njom nego sa mnom. Njih dvoje su razgovarali, pronašli milion zajedničkih stvari a ja sam na kraju se počela smijati (više u sebi nego naglas), dignuvši ruke od toga i zabivši glavu u tanjur sa čokoladnim kolačem. Bio je to vraški dobar kolač.