Neću

Neću da ikome budem druga, treća, četvrta, deseta. Neću. Možda je to do mog ponosa, inata, ega, ne znam. No, ne mogu da podnesem taj osjećaj kad mi ga neko nametne. Tada odem. Izbrišem se da me nema. Vjerovatno sam zato uglavnom sama. Nema mnogo ljudi kojima si prvi. I mnogi nemaju u sebi dovoljno tananosti da bi izbjegli to pokazivanje na kom si im mjestu u životu. Zato često odlazim. Nečujno. Neprimjetno. Ne volim nametnuti svoju bitnost, suvišno ju je tražiti od nekoga. Zgrabim kofere i krenem u novu priču. Prijateljsku. Ljubavnu. Poslovnu. Tražim mjesto na svijetu gdje će da me cijene i žele. Gdje ću pružiti ljubav a gdje će mi je uzvratiti. To bajkovito mjesto zaslužujem, kao i svi drugi. I stanice gdje nisam bitna brzo napuštam…